Krumpir Solanum tuberosum je biljka koja pripada obitelji noćurka, poput rajčice, paprike i patlidžana. Popularnost ovog povrća (kao i poljoprivredne biljke) duguje se činjenici da je ukusno i hranjivo. Na njegovoj osnovi možete dodatno proizvoditi pića koja volimo.
Krumpir dolazi iz Južne Amerike, gdje su ga navodno uzgajale Inke prije otprilike 3500 godina. U Europu je došao relativno nedavno, tek u 16. stoljeću.
Kuhani krumpir je relativno niskokaloričan- 100 g daje 86 kcal. Gotovo 78% gomolja je voda, ostali sastojci su uglavnom ugljikohidrati, cca.20% i gotovo 2% proteina. Konzerve od krumpira mnogo su kaloričnije. Pomfrit i čips kroz proces proizvodnje sadrže znatnu količinu masnoća koje povećavaju kalorijsku vrijednost obroka pa ih trebamo jesti umjereno. Nažalost, i kuhani i pečeni krumpir imaju visok glikemijski indeks od 85-95. Sadržaj mineralnih soli određuje alkalnu reakciju, što doprinosi neutralizaciji kiselina koje nastaju nakon konzumacije mesa ili kruha. Nakon termičke obrade količina vitamina C je mala, na razini nekoliko mg/100g proizvoda, dok u sirovom stanju iznosi prosječno 20-30 mg.
Gomolji krumpira, ovisno o sorti, mogu se razlikovati i po boji pokožice i po mesu. Kožica može biti bijela, ružičasta, crvena ili ljubičasta, a meso bijelo, žuto ili žuto-bijelo. Zelena promjena boje na gomoljima uzrokovana je izlaganjem svjetlu, što je nepoželjno. Akumulira solanin, otrovni alkaloid koji se nalazi u svim nadzemnim dijelovima biljke.Njegove najveće količine nalaze se u plodovima krumpira, koji su stoga neprikladni za konzumaciju
Kultivirani krumpir se razmnožava vegetativno,gomoljima. Razmnožavanje iz sjemena koristi se samo u oplemenjivanju, jer krumpir uzgojen iz sjemena često ne ponavlja roditeljske karakteristike.
Ova biljka nije jako zahtjevna. Tlo za uzgoj treba biti pažljivo obrađeno, dosta prozračno, dobre strukture. Dobro reagira na jesensku gnojidbu stajskim gnojem koji treba pravilno rasporediti. Dušična gnojiva primjenjuju se u proljeće, neposredno prije sadnje gomolja. Za najranije usjeve koriste se proklijali gomolji. Rok sadnje treba prilagoditi toplinskim uvjetima, odnosno kada temperatura tla i zraka bude najmanje 8ºC. Optimalna temperatura za postavljanje i uzgoj gomolja je 20ºC danju i 14ºC noću. S klijanjem gomolja treba započeti 3-5 tjedana prije planiranog roka sadnje.Sastoji se od stavljanja gomolja u kutije u prostoriju s pristupom svjetlosti 10-12 sati dnevno, na temperaturi od 12-15 ° C.
Gomolji su pogodni za sadnju ako imaju klice duge cca 1 cm, relativno debele i čvrsto pričvršćene. Za sadnju od 10 m² potrebno je cca 2,5 kg srednje velikih gomolja težine cca 70 g. Sade se na 60 cm razmaka između redova, au redovima svakih 20-40 cm. U slučaju ranog uzgoja, sadnju treba obaviti u prvoj polovici travnja - tada već sredinom lipnja možemo uživati u okusu vlastitog krumpira.
