Neki od njih, poput narcisa, snježnih pahuljica, nekih tulipana i safira, nalaze se u divljini na Mediteranu. Oba ova područja određuju razdoblje ljetnog mirovanja za biljke, u kojem je suša glavni čimbenik koji ga potiče. Vrijedno je znati ovu činjenicu, jer je važno pravilo u njezi lukovica da budu suhe ljeti. Zato lukovice nekih vrsta proljetno cvjetnih lukovica treba iskopati prije ljeta, odnosno krajem lipnja i početkom srpnja. To se prije svega odnosi na tulipane i zumbule. Vrste umjerene klime, npr.naše domaće snjegoviće, snježne mećave, kockastu šahovnicu, ali i španjolski zumbul, snježnu grudvu i poneki safir. Signal za iskopavanje je žutilo i sušenje lišća. Lukovice sa još zelenim listovima, koji se još asimiliraju, ne smijete iskapati, jer to slabi lukovice. Izdubljivanjem lukovica također se sprječava njihovo pretjerano zadebljanje i usitnjavanje. Lukovice se nakon iskopavanja suše, sortiraju i čuvaju u suhim prostorijama na sobnoj temperaturi. Za ponovnu sadnju u gredice dodjeljuju se najveće lukovice, jer će samo takve lukovice cvjetati. Na primjer, lukovice većine kultiviranih sorti tulipana i narcisa trebale bi biti najmanje 12 cm u opsegu. Ponovno se sade krajem rujna ili u listopadu.
