Jeruzalemska artičoka, poznata i kao jeruzalemska artičoka, biljka je koja može uspješno obavljati ukrasnu funkciju, ali njezina kulinarska upotreba je vrijedna pažnje. Ne samo da ima zanimljiv okus, već je i vrlo zdrav. Kako izgleda jeruzalemska artičoka, je li težak njezin uzgoj i čemu služi ova biljka? Čitajte dalje i saznajte više o jeruzalemskoj artičoki.
Sve više ljudi revno poseže za novim povrćem i voćem te isprobava dosad nepoznate okuse u kuhinji.No, nije nam bitan samo okus. Zdravoj prehrani pridajemo sve veću važnost. Zanimljivo iskustvo za ljubitelje kulinarskih eksperimenata može biti jeruzalemska artičoka koja potpuno zaslužuje naziv supernamirnice. I premda njezin najkorišteniji naziv - jeruzalemska artičoka - zvuči egzotično, riječ je o biljci koju možete uspješno uzgajati u vlastitom vrtu. Uz malo truda daje vrlo bogatu žetvu.
Jeruzalemska artičoka: što je to i kako izgleda?
Jeruzalemska artičoka (Helianthus tuberosus) je biljka koja ima mnogo različitih naziva. Najčešća je jeruzalemska artičoka iz indijanskog plemena Topinamboore. Zanimljivo, oni nisu imali nikakve veze s ovom biljkom, samo su u Europu došli u isto vrijeme kad i jeruzalemska artičoka pa su ih pogrešno povezivali s njom. Druge uobičajene jeruzalemske artičoke su zemljana kruška, jeruzalemska artičoka, kanadski krumpir, sjeverni citrusi, solarni gomolj i njemačka repa.
Jeruzalemska artičoka je lukovičasta trajnica iz porodice Asteraceae. Srodan je običnom suncokretu. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, ali se toliko proširio da je teško odrediti njegov točan izvorni areal. U Europu ju je donio Samuel de Champlain početkom 17. stoljeća. Danas je i kultivirana i samonikla biljka. Može se naći na obje hemisfere, kako u umjerenoj tako iu tropskoj klimi. U Poljskoj se uzgajao u 18. stoljeću, ali je potom zaboravljen.
Jeruzalemska artičoka naraste do 1 do 3 m, divlja do 4 m. Ova biljka ima jajolike ili lancetaste listove prekrivene grubim dlačicama i male žute cvjetove poput suncokreta koji cvjetaju od kolovoza do listopada. U našem podneblju ne daje sjeme. Jestivi dio su gomolji jeruzalemske artičoke koji rastu pod zemljom. Jedna biljka može dati od 50 do 80 gomolja. Također, reprodukcija jeruzalemske artičoke vrši se gomoljima.Izuzetno su nježni i sočni. Okus im je specifičan i neće svima odgovarati. Slatkast je, podsjeća na krumpir s prizvukom artičoke ili brazilskog oraha.
Jeruzalemska artičoka: sorte
Jeruzalemska artičoka je biljka koja ima preko 400 sorti diljem svijeta. Međusobno se razlikuju po veličini listova ili boji gomolja koji može biti bijeli, žuti, ljubičasti, ružičasti ili crveni. Za hranu se najčešće koriste lagane sorte. One s crveno-ljubičastim gomoljima obično se tretiraju kao krmno bilje. Iako je u našem podneblju lako uzgojiti jeruzalemsku artičoku, postoje samo dvije varijante ove biljke.
Jedan od njih jeAlbik.Ima batinaste, bijele gomolje koji, ostavljeni u zemlji za zimu, mogu izdržati temperature do - 40 °C. Ova sorta savršeno raste u našoj klimatskoj zoni, praktički u cijeloj zemlji. Stabljike mu narastu do 3 m visine i imaju dvije do šest grana.
Još jedna varijanta koja kod nas odlično funkcionira jeRubik . Ima nepravilne, zaobljene, velike gomolje crveno-ljubičaste nijanse. Nije tako lako čistiti kao bijele varijante.
Jeruzalemska artičoka: uzgoj topinambura
Dobro je znati da ako volite jeruzalemsku artičoku, uzgoj ove biljke je krajnje jednostavan. Toliko jednostavna da čak možemo imati problema s njom ako se nekontrolirano proširi našim vrtom. Sve što trebate napraviti da biste imali svoju topinamburu je podijeliti gomolj na manje dijelove i posaditi ih u zemlju te ih redovito zalijevati. Najbolje je to učiniti u proljeće od ožujka do travnja, sadeći gomolje na dubinu od oko 10 cm, ili u jesen, u razdoblju od listopada do prosinca - tada sadimo malo dublje, oko 15 cm. Između gomolja treba biti razmak od najmanje 30 cm.
Jeruzalemska artičoka ne zahtjeva posebne uvjete, ne treba je gnojiti, otporna je na mraz i štetnike.Vrlo se lako obnavlja, njegov rizom se može oporaviti čak i od malog fragmenta gomolja. Zbog velike ekspanzivnosti topinambur se ne smije saditi uz ukrasno bilje i povrće jer će im oduzeti mnogo hranjivih tvari.
Jednom posađena jeruzalemska artičoka može donositi bogatu žetvu čak i sljedećih 20 godina. No, ako ne želimo da previše naraste, vrijedi gomolje iskopati za zimu. Drugi način da se ograniči širenje ove biljke je da se usjev okruži ogradom ili zidom koji se ukopa u zemlju do dubine od oko 40 cm.
Jeruzalemska artičoka se može uzgajati ne samo za hranu, već i u dekorativne svrhe. Veći broj biljaka posađenih jedna uz drugu može stvoriti svojevrsnu prekrasnu živicu od minijaturnih suncokreta, a njegova dodatna funkcija bit će zaštita ostalih biljaka od vjetra. Jeruzalemska artičoka se također može uzgajati u loncu na prozorskoj dasci, iako je uzgoj u vrtu bolji.
Jeruzalemska artičoka: kada brati
Berba jeruzalemske artičoke traje od jeseni do proljeća. Od početka studenog možete postupno iskopavati gomolje do prvog mraza. No, ako tlo nije smrznuto, gomolj suncokreta zvan jeruzalemska artičoka može se iskopati i zimi i brati do svibnja. Jeruzalemska artičoka savršeno podnosi niske temperature pa će praktički u svako doba godine biti svježa, sočna i puna mirisa. Kako bi gomolji bili veći, vrijedi ostaviti nadzemni dio biljke nepokošen do prvog mraza. Ako lišće i stabljike želimo koristiti za stočnu hranu, najbolje ih je rezati prije cvatnje, odnosno u lipnju. Međutim, trebali biste znati da to utječe na podzemni dio i gomolji će tada biti manji.
Vrijedno je znati ne samo kada treba brati jeruzalemsku artičoku. Skladištenje je također bitno. Izvađeni gomolji mogu se držati u hladnjaku oko 2-3 tjedna. Nakon tog vremena gube čvrstoću i može se pojaviti plijesan. Suhi zrak je najgori čimbenik za jeruzalemsku artičoku.Čini da gomolji otvrdnu. Vrlo dobar način za skladištenje jeruzalemske artičoke je staviti je u posude i pokriti tresetom i pijeskom. Ovako pripremljena topinambur na hladnom mjestu, npr. u podrumu, može ostati svježa i do šest mjeseci.
Koji su mogući razlozi zašto jeruzalemska artičoka ne cvjeta?
Jeruzalemska artičoka, ili jeruzalemska artičoka, s razlogom se u engleskoj literaturi naziva jeruzalemska artičoka. Poznata je uglavnom po svojim jestivim gomoljima slatkog, blago orašastog okusa koji podsjeća na artičoke i njihovim zdravstvenim svojstvima. No, valja zapamtiti da je to i zanimljiva ukrasna biljka koja će svojim habitusom i cvatnjom vašem vrtu dati pomalo rustikalni karakter. Cvate u kasno ljeto i jesen do prvog mraza (od kolovoza do studenog). Raste na gotovo svim položajima, neovisno o izloženosti suncu i tipu tla, no okolišni uvjeti imaju značajan utjecaj na njezin izgled i cvatnju.Jeruzalemska artičoka je biljka dugog dana, stoga cvjetanje ne dolazi uvijek izvan njezinog prirodnog raspona. Njegov nedostatak najčešće je povezan s pretjeranom hladnoćom (za pravilan razvoj potrebna joj je temperatura od 20-25 stupnjeva C) i nedovoljno sunčeve svjetlosti za biljku. Cvjeta mnogo lošije i daje prinose također u gustom i glinenom tlu.
- kaže dr. inž. Tomasz Mróz
Jeruzalemska artičoka: primjena
Gomolji jeruzalemske artičoke imaju mnoge nutritivne vrijednosti. Odličan su izvor proteina, aminokiselina, vitamina C, vitamina B skupine, željeza, kalija, kalcija i selena. Inulin koji sadrži jeruzalemska artičoka samo se malo apsorbira u tankom crijevu, ali ispunjava probavni trakt, dajući osjećaj sitosti. Redovita konzumacija jeruzalemske artičoke doprinosi održavanju normalne bakterijske flore, a povoljna je i za osobe na dijeti.Jeruzalemska artičoka jača imunološki sustav i smanjuje razinu šećera u krvi, zbog čega se preporučuje osobama s dijabetesom tipa II.
Prema dosadašnjim istraživanjima, topinambur je biljka koja se može jesti po želji, nema kontraindikacija za njezinu čestu konzumaciju. No, ako do sada niste jeli topinambur, vrijedi je uvoditi u prehranu postupno jer može izazvati plinove i plinove.
Jeruzalemska artičoka se može jesti sirova, kao i kuhana, pečena ili pržena. Juha od jeruzalemske artičoke popularno je jelo u Francuskoj i Italiji. Sirove kriške ove biljke možete dodati u salate ili u čaj, baš kao i limun (iako će aroma biti drugačija). Pogodni su i za kiseljenje ili kiseljenje. Isplati se piti sok iscijeđen iz sirove topinambura jer ima pozitivan učinak na zdravlje
Od topinambura se mogu pripremati jela slična krumpiru ili batatama, odnosno pire, pomfrit, čips, palačinke itd.Kada kuhate jeruzalemsku artičoku u vodi, imajte na umu da će njezini gomolji brže omekšati od krumpira. Možete im dodati i malo soka od limuna da ne potamne. Kuhana jeruzalemska artičoka mnogo je slađa od sirove. Za mnoga jela jeruzalemsku artičoku nije potrebno pažljivo guliti. Najvrjedniji sastojci kriju se ispod kore, pa je kod pripreme, primjerice, pomfrita ili pečene jeruzalemske artičoke dovoljno gomolje dobro oribati četkom pod mlazom vode.
Jeruzalemska artičoka je i krmna biljka. Njegovo lišće se može koristiti kao hrana za stoku. Od njih se može napraviti silaža i zelena krma, a gomolje rado jedu zečevi i drugi glodavci. Lovci ga sade kao hranu za divljač, uglavnom za divlje svinje, koje gomolje iskapaju kopajući se u zemlji. S druge strane, osušene stabljike topinambura narezane na sitne komadiće koriste se za uzgoj jestivih gljiva. Savršene su, primjerice, kao podloga za bukovače.
